Postaje li ova država novo raskrižje između istoka i zapada?

Opisati Erevan, šarmantan grad liberalnih vrijednosti okružen monumentalnom sovjetskom arhitekturom, kao središte svijeta možda je pretjerivanje, no armenska tvrdnja da može postati strateško raskrižje euroazijskog kopna više ne djeluje tako nevjerojatno. Dok bivša sovjetska republika 7. lipnja izlazi na parlamentarne izbore, nalazi se usred petostrukog nadmetanja između Rusije, SAD-a, Turske, Europe i Azerbajdžana, piše The Guardian.

Interes je djelomično potaknut mogućnošću završetka armenskog sukoba sa susjednim Azerbajdžanom – i prilikom koju to predstavlja za Armeniju da okonča svoju fizičku izolaciju i postane dio srednjeg koridora, važne trgovačke rute koja povezuje zapadnu Kinu i Europu, zaobilazeći i ruski sjeverni koridor i Sueski kanal.

Otvaranje granica s Turskom i Azerbajdžanom moglo bi preobraziti ne samo Armeniju nego i cijeli Južni Kavkaz, tvrdi armenski premijer Nikol Pašinjan. Kada bi te granice bile otvorene i mir osiguran, rekao je, bilo bi kao da se sam geografski položaj Armenije promijenio. Najkraći put između istoka i zapada, kaže, vodi upravo kroz Armeniju.

Ararat Mirzojan, ministar vanjskih poslova, rekao je da je cilj vlade pretvoriti geografiju Armenije u stratešku prednost. “Izazov nakon desetljeća jest kako postati most, a ne prepreka. Upravo to sada pokušavamo učiniti u Armeniji. Na neki smo način shvatili da možemo povezati Europu sa srednjom Azijom, Dalekim istokom, Indijom i Kinom, a to zauzvrat može ne samo spasiti naš opstanak i suverenitet nego i jamčiti naš daljnji miran prosperitet.”

Takozvana Trumpova ruta za međunarodni mir i prosperitet (Tripp), koja bi povezivala Europu i Aziju preko armenskog teritorija u sklopu mirovnog sporazuma s Bakuom, bila bi samo jedan dio nove slagalice povezivanja.

Ta geopolitička vizija – srž onoga što Pašinjan nudi za svoj treći uzastopni mandat – djelomično se odnosi i na budući identitet Armenije. Izbore pretvara u odluku o tome treba li podržati Pašinjanov poziv na prihvaćanje onoga što naziva “stvarna Armenija”, nasuprot povijesnoj Armeniji opsjednutoj izgubljenim teritorijima i povijesnim nepravdama.

Doktrina "stvarne Armenije"

Doktrina “stvarne Armenije” zahtijeva bolan mir sa susjednim Azerbajdžanom i zaokret od Rusije prema Europskoj uniji – nešto što Pašinjanova stranka Građanski ugovor opisuje kao “raznolikiju vanjsku politiku”. No uključuje i kontroverze, poput smjene ravnatelja muzeja armenskog genocida zbog toga što je JD Vanceu dao knjigu o masakrima koje je počinio Azerbajdžan, ili uklanjanja slike planine Ararat iz armenskih putovnica, iako je riječ o nacionalnom simbolu koji se danas nalazi unutar granica Turske.

Rane ankete pokazuju da bi Građanski ugovor mogao pobijediti, što je izniman uspjeh za stranku koja je nadzirala dva uzastopna ponižavajuća vojna poraza od Azerbajdžana 2020. i 2023. Drugi poraz uključivao je prisilno raseljavanje 100.000 Armenaca iz enklave Nagorno-Karabah preko noći. Raseljene izbjeglice danas žive u Erevanu i strahuju za svoju baštinu. Devetnaest zarobljenika iz tog rata još je uvijek zatočeno u Bakuu, uključujući prvog ministra regije Rubena Vardanyana, koji tvrdi da je Pašinjan napustio njihovu stvar.

Predizborna kampanja obećava biti kaotična.

Sa svojom gotovo stalnom prisutnošću na Facebooku i energijom čovjeka koji ustaje u pet ujutro, Pašinjan neprestano objavljuje videosadržaje – od jedenja peciva do mirnog slušanja ruske rock-zvijezde Zemfire. Također se često upušta u žestoke sukobe s biračima, optužujući oporbene čelnike da su bezumni strani špijuni i prijeteći da će ih eliminirati.

Pašinjan se suočava s najmanje tri proruske nacionalističke stranke, uključujući Jaču Armeniju, koju vodi rusko-armenski multimilijarder Samvel Karapetjan, osnivač Tashir Groupa – konglomerata s interesima u Rusiji i vlasništvom nad armenskom elektroenergetskom mrežom. Prošlog tjedna Karapetjan je optužio Pašinjana da je tijekom posjeta Kini probao halucinogene gljive, toliko mu se svidjele da je uvezao tonu istih i konzumira ih prije sastanaka vlade. Pašinjan kaže da će ga tužiti zbog tih tvrdnji.

Karapetjan je također obećao osnovati Ministarstvo seksa kako bi se riješio problem demografskog pada. Kao znak isprepletenosti biznisa i politike, vodi borbu protiv uvjeta nacionalizacije elektroenergetske mreže koju posjeduje.

Karapetjan je uhićen prošlog lipnja nakon izjava koje su protumačene kao podrška puču koji je pokušala organizirati Armenska crkva. Zbog toga sada vodi kampanju iz nečega što bi se moglo opisati kao kućni – ili bolje rečeno palačni – pritvor. Ne može postati zastupnik jer posjeduje ciparsku i rusku putovnicu. Drugi članovi Jače Armenije uhićeni su zbog navodnog nuđenja mita.

Aktivisti za ljudska prava, poput Kennetha Rotha, bivšeg izvršnog direktora Human Rights Watcha, sugerirali su da Pašinjanov populizam graniči s autoritarizmom te su doveli u pitanje treba li mu europski lideri poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona pružati toliku podršku.

Karapetjan, s druge strane, optužuje Pašinjana za izdaju zbog prevelikih ustupaka Azerbajdžanu te upozorava da će, ako premijer ponovno bude izabran, “postati ne pokrajina Rusije, nego pokrajina Azerbajdžana”. Njegov je uzor očito Gruzijski san, proruska skupina koja je na vlasti u Tbilisiju od 2012.

Zahtjev Azerbajdžana da Armenija ukloni referencu u svom ustavu

Pašinjanovi saveznici, poput Marije Karapetjan, članice odbora za vanjske poslove, tvrde da proruski nacionalistički protivnici nemaju program koji bi mogao parirati “stvarnoj Armeniji”.

“Još uvijek njeguju ideju da bi Armenci iz Nagorno-Karabaha mogli imati održivu opciju povratka. Predlažu da to pitanje ostane otvoreno u armenskoj vanjskoj politici. No to je recept za povratak dinamici sukoba. Ako nemate plan, to samo znači imati problem, a to znači da će postojati cijena koju treba platiti – a ta je cijena obično armenski suverenitet”, rekla je.

Posljednja prepreka ratifikaciji mirovnog sporazuma, parafiranog prošlog kolovoza u Bijeloj kući, jest zahtjev Azerbajdžana da Armenija ukloni referencu u svom ustavu na deklaraciju o neovisnosti – dokument koji uključuje poziv na ujedinjenje s Nagorno-Karabahom. Armenija tvrdi da se već odrekla svih teritorijalnih pretenzija u parafiranom mirovnom sporazumu.

Znajući da je to ključna crvena linija Bakua, Građanski ugovor kaže da će prepisati ustav, ali inzistira da to ne čini pod prisilom. Cilj je održati referendum do kraja godine. Za to je potrebna dvotrećinska većina u parlamentu – vrlo težak zadatak. Upitan postoji li plan B za osiguravanje referenduma, Pašinjan odgovara: “Nećemo odustati. Mir i otvorene granice pravi su put za Armeniju i cijelu regiju.”

Izgledi Građanskog ugovora bili bi bolji kada bi Azerbajdžan prije izbora napravio određene ustupke Armeniji. Erevan također mjesecima čeka da Turska ponovno otvori granicu s Armenijom, zatvorenu još od 1993., no to se još nije dogodilo. Oslobađanje dijela od 19 armenskih zatvorenika u Bakuu također bi potvrdilo uspjeh Pašinjanove tihe diplomacije.

Tigran Grigorjan iz Regionalnog centra za demokraciju i sigurnost u Erevanu kaže: “Vrlo je moguće da neće uspjeti donijeti novi ustav i da ćemo dugo ostati u stanju ‘ni rata ni mira’. Istodobno će armenska politika postati još polariziranija između proruske oporbe i sve autoritarnije vlade.”

Grigorjan dovodi u pitanje koliko daleko oslabljeni Pašinjan može otići u udaljavanju od Moskve i približavanju Europi, a da ne izazove rusku odmazdu.

Vladimir Putin nedavno je sugerirao da Armenija održi referendum o tome želi li biti članica EU-a ili ruski predvođene Euroazijske unije. Ruski predsjednik pokreće to pitanje prije izbora – znajući da je članstvo u EU-u još uvijek vrlo teorijsko – kako bi unio polarizirajuću temu u korist proruskih kandidata.

Dosad je Rusija slala samo suptilne signale nezadovoljstva armenskim proeuropskim smjerom, primjerice zabranom uvoza Jermuka, armenske mineralne vode. Grigorjan kaže da bi ozbiljnija prijetnja ruskom utjecaju u Armeniji i moguća crvena linija bila nacionalizacija ruski kontroliranih željeznica koje posluju s dugovima.

Kada Rusija bude manje zaokupljena ratom u Ukrajini, Putin bi, primjerice, mogao ukinuti subvencije za jeftini ruski plin ili čak, kao krajnju mjeru, potpuno zatvoriti plinske ventile.

Macron, koji je ovog mjeseca posjetio Armeniju u sklopu državnog posjeta i sastanka Europske političke zajednice, optužio je Rusiju za izdaju ne samo u Ukrajini.

Govoreći o ruskom neuspjehu da pomogne Armeniji tijekom rata u Nagorno-Karabahu, rekao je: “Rusije nije bilo [za Armeniju] – ništa više nego što je bilo za Venezuelu, Siriju ili Iran.” Pašinjan se čak srdačno rukovao s Volodimirom Zelenskim, a dvojica su razgovarala na engleskom, a ne na ruskom – tiha deklaracija neovisnosti koja je razbjesnila Moskvu.

Marija Karapetjan odbacuje tvrdnje da je zaokret njezine stranke prema Europi fatamorgana koja obmanjuje birače. “Tek izlazimo iz paradigme u kojoj smo gledali na Rusiju kao na svog spasitelja. Zato ne žurimo u novu dinamiku u kojoj bismo mislili da će Europska unija riješiti sve naše potrebe. Moja stranka smatra da ne tražimo spasitelje. Nama je u redu da nas nitko ne želi spasiti.”